SDS – Srpska demokratska stranka
Istorijat u novom vremenu
Srpska demokratska stranka je rođena na Petrovdan 1990. godine, kao posljednja formirana nacionalna stranka na prostoru bivše federalne jedinice BiH i utoliko kao reakcija na prijeteće procese nastale u predvečerje raspada bivše Jugoslavije. Ona je nastala sa sviješću da srpsko nacionalno pitanje jeste i demokratsko pitanje, i kao takvo, pitanje opstanka Srba na ovom prostoru. Prilike i okolnosti nastale kao plod totalitarnog, jednopartijskog, komunističkog sistema, koji je vladao 50 godina, nisu dopuštale da se srpsko nacionalno pitanje postavi sa legitimitetom onih žrtava koje je ovaj narod dao za stvaranje zajedničke države.
Slabljenjem komunističke diktature, nacionalne snage Hrvata, muslimana i drugih u avnojevskoj Jugoslaviji, zbacile su kvazikomunističku masku lažnog bratstva i jedinstva i otvoreno krenule u dovršavanje svojih nacionalnih programa, sa početnim i krajnjim ciljem – stvaranjem sopstvenih država.
Srpski narod je sa Srpskom demokratskom strankom istupio sa političkim zahtjevom za ostankom u zajedničkoj državi, politički se organizujući najprije u Hrvatskoj, a potom i u BiH. To nacionalno pravo je Srpska demokratska stranka gradila na konstitutivnosti i državotvornosti srpskog naroda na tim prostorima. Građanski rat na tlu bivše Jugoslavije je došao kao rezultat unutrašnjeg neslaganja i nemogućnosti da se postigne politički dogovor o rješenju nacionalnog pitanja pojedinih naroda.
U krajnje nepovoljnim uslovima za srpski narod, sa lošim naslijeđem komunističkog mentaliteta, koji nije imao razumjevanja za nacionalne interese, jedini mogući odgovor je bio gola borba naroda za opstanak na prostoru zapadno od Drine. Paralelno tim procesima se vršio i kontinuiran pritisak i na našu maticu – Srbiju. Politički odgovor Srpske demokratske stranke je bio u nuđenju raznih koncesija, kako bi se izbjegao rat, kao npr. prihvatanje Lisabonskog sporazuma, koji je bošnjačka strana odbacila, kako je njen tadašnji lider rekao ”žrtvujući mir za rat”. A kada se rat nije mogao izbjeći, Srpska demokratska stranka je proklamovala princip unutrašnjeg nacionalnog pomirenja i političkog jedinstva srpskog naroda u borbi za ostvarenje svog državotvornog prava i konstitutivnosti.
Rat u BiH je okončan Dejtonskim mirovnim sporazumom uz davanje dalekosežnih koncesija srpske strane, a Srpska demokratska stranka ga je prihvatila kao dokument mira i rješenja državnog uređenja BiH kao složene države, sastavljene od dva entiteta: Republike Srpske i Federacije BiH.
Nakon rata, Srpska demokratska stranka je bila glavni politički faktor očuvanja stepena slobode i državnosti srpskog naroda u BiH, na temelju Dejtonskog mirovnog sporazuma. Pritisci međunarodnih medijatora i mjere političkog kažnjavanja su bili usmjereni uglavnom prema kadrovima Srpske demokratske stranke. Upravo ta činjenica, kao i relativno spor oporavak društva nakon velikih ratnih razaranja državne privrede i privatnih domaćinstava, ali i naše subjektivne slabosti, rezultirale su jačanjem drugih stranaka u Republici Srpskoj. Nakon okupljanja manjih političkih stranaka, koje je loš izborni zakon favorizovao, oko koalicije ”Sloga”, sistemski i u kontinuitetu je narušavana politička dominacija Srpske demokratske stranke. Poslije opštih parlamentarnih izbora 1998. godine, iako najveća parlamentarna stranka, SDS prelazi u opoziciju. U vlast se vraćamo pobjedom na izborima 2001. godine, a gubimo je porazom na izborima 2006. godine. Izbornu pobjedu lijevih političkih snaga su podržali razni faktori, ali i određene javne institucije i medijske kuće. Način i stil političke vladavine lijevice se u mnogim segmentima pokazao kao neokomunistički, sa brojnim dokazima represije i neselektivnih mjera diskvalifikacije kvalitetnih i sposobnih kadrova, prije svega Srpske demokratske stranke. Umjesto njih se dovode kadrovi koji često imaju ratnoprofitersku prošlost. Ovo može stvoriti atmosferu podjele unutar naroda i predstavlja ozbiljan faktor opasnosti u prilikama stalnih prijetnji i pritisaka ka unitarizaciji BiH i slabljenju pozicije Republike Srpske.
U takvoj situaciji, Srpska demokratska stranka sabornošću svoga programa i otvorenošću za saradnju sa strankama bliske političke orjentacije mora biti garant, ne samo očuvanja Republike Srpske, nego i njenog danas narušenog jedinstva naroda i ugroženog demokratskog pluralizma.
Politički pravci
Zbog odgovornosti koju ima Srpska demokratska stranka prema sopstvenom narodu, imamo čvrstu volju da u narednom periodu kroz pošten i kvalitetan politički rad, bez podlijeganja strasti političkog revanšizma, pokažemo i dokažemo da je Srpska demokratska stranka glavna i najozbiljnija politička snaga u Republici Srpskoj. Započeti posao izgradnje Republike Srpske, ispravljanjem svih propusta i nedostataka, moramo dovesti do kraja. Ujedno, Srpska demokratska stranka, kao stranka evropske orijentacije, mora da izgradi jasnu viziju, njegujući najviše ljudske i demokratske standarde i dostignuća.
Srpska demopkratska stranka je stranka narodne orijentacije, okrenuta tradicionalnim nacionalnim i kulturnim vrijednostima. Mi ne podržavamo reforme radi reformi, nego reforme koje će našem narodu donijeti bolji život i sigurniju budućnost. Srpska demokratska stranka neće podleći stalnim pritiscima na dodatne ustupke RS u odnosu na dejtonski koncept, koji vodi daljoj unitarizaciji BiH. Odgovor Srpske demokratske stranke na pritiske ka centralizaciji institucija BiH, biće dalja konfederalizacija BiH, zasnovana na Dejtonskom mirovnom sporazumu i postojećim entitetskim granicama unutar BiH, sa dvije konfederalne jedinice: Republikom Srpskom i Federacijom BiH. Srpska demokratska stranka smatra da nacionalni politički projekat treba da bude zadatak koji će se podijeliti na više generacija, jer bi se samo jedna generacija mogla pod tim teretom slomiti na štetu ukupne nacionalne ideje.
Mi smo stranka kontinuiteta, a dosadašnje programske principe modifikujemo u skladu sa realnim političkim promjenama u Republici Srpskoj i BiH, 12 godina nakon okončanja građanskog rata i međunacionalnih sukoba na ovim prostorima. Platforma Stranke je zasnovana na politici za koju je SDS dobijao većinsku podršku naroda u proteklom vremenu. Zbog političke nedoslijednosti, unutrašnjih kolebanja i popustljivosti, kao i lične nedoslijednosti pojedinih rukovodećih kadrova, stranka je imala kontinuitet pada političkog rejtinga, koji u narednom periodu mora biti zaustavljen. Za taj cilj nam trebaju nove političke inicijative zasnovane na realnim načelima koja uzimaju u obzir stvarne političke odnose.
Za ostvarenje tog cilja stranka mora imati odlučne i nekompromitovane kadrove. Unutarstranački izbori Srpskoj demokratskoj stranci daju puni legitimitet njenim rukovodećim kadrovima i mogućnost da je oslobode štetne prakse izvanstranačkih lobiranja i odlučivanja u otuđenim centrima moći.
Stranka pokazuje svoju veličinu spremnošću da prizna greške koje je pravila u prošlosti. Odgovornost imamo pred narodom i onima koji su najviše založili za stvaranje Republike Srpske. Zbog toga Srpska demokratska stranka mora, sada u periodu opozicionog djelovanja, da se nametne kao garant očuvanja demokratskih standarda i višestranačkog parlamentarnog života, koji je svojevremeno ona sama svojim političkim radom omogućila.
Srpska demokratska stranka je saborna stranka koja će interes naroda uvijek držati iznad interesa stranke ili pojedinaca. Okupljaćemo sve snage u Republici Srpskoj koje se bore za očuvanje demokratije i slobode misli, a protiv jednoumlja, koje opet prijeti demokratiji!

