Banje
- Banja Lješljani
- Banja Mlječanica
- Banja Laktaši
- Banja Slatina
- Banja Kulaši
- Banja Vrućica
- Banja Dvorovi
- Banja Guber
- Višegradska banja
Tradicija liječenja ljekovitim termalnim vodama datira još iz Rimskog perioda, o čemu svjedoče brojna arheološka nalazišta na lokalitetima banja Srpske.
Nakon Rimljana blagodetni izvori su korišćeni u doba turske i austrougarske vladavine. Danas, banjski turizam u Republici Srpskoj ima velike mogućnosti razvoja.
Smješteni u prirodnom i atraktivnom okruženju, ovi centri pružaju idealne uslove za odmor, rekreaciju i zdravstveni turizam. Ispod obronaka planine Kozare, u dolini rijeke Vrbas smještena je banja Laktaši. O pozitivnim svojstvima njene vode svjedoče i pisani njemački dokumenti koji su laktaške prirodne izvore nazvali „ heiligewasser-sveta vodica“.
U malom turističkom mjestu Slatina, nedaleko od Banjeluke i Laktaša nalazi se banja Slatina, u čijim vrelima su pronađeni rimski novčići. Da ovu banju nisu koristili samo Rimljani svjedoče i brojni nalazi koji govore o tome da je banja posjećivana od strane visokog staleža, odnosno grofova iz Austrije i barona iz Mađarske. Predivno okruženje i okolina su bogati kulturno-istorijskim nasljeđem o čemu svjedoči postojanje crkve-brvnare u Malom Blašku, i u njenoj neposrednoj blizini spomenik slovenske glagoljične pismenosti nadgrobna ploča iz XIV vijeka, otkrivena tek 1930-tih.
U prelijepom prirodnom ambijentu na sjeverozapadnim obroncima planine Kozare smještena je banja Mlječanica čiji je prepoznatljiv moto – priroda uzvraća zdravljem. Tiho i mirno okruženje omogućavaju posjetiocima idealnu priliku za opuštanje i odmor. U blizini banjskog centra se nalaze brojni kulturno-istorijski spomenici.
Po svojoj jedinstvenoj vodi, koju karakteriše visok stepen alkalnosti, a nizak nivo mineralizacije banja Kulaši nadomak Prnjavora, predstavlja pravi svjetski raritet. Postoji samo sedam takvih banja u svijetu, dok u Evropi tri izvora ovakve vode koja daje vidne rezultate u liječenju psorijaze što je između ostalog postalo posebnost ove banje. U blizini banjskog kompleksa smještena je ergela lipicanera „Vučjak“, koja nudi usluge škole jahanja.
Dolinu rijeke Usore obogaćuje ljekovita mineralna voda banje Vrućice, koju su koristili stari Rimljani, a potom Turci, koji su njen značaj podigli do samog kulta. Danas je to najopremljeniji centar za rehabilitaciju, turizam, ugostiteljstvo, kongrese, seminare i rekreaciju.
U pitomoj Semberiji, okružena prostranim parkovima, šetalištima i sportskim terenima, smještena je banja Dvorovi. Kompleks banje predstavlja jednu od rijetkih ekoloških oaza idealnih za odmor i rekreaciju. U neposrednoj blizini banje su rijeke Drina i Sava, kao i nekoliko jezera, što predstavlja poseban ugođaj za turiste i nudi brojne mogućnosti za lov, ribolov i avanturistički turizam.
U gustoj borovoj šumi, kraj Višegrada smjestila se višegradska banja, dragulj prirode i ljudskog stvaralaštva. Kamenom njenog tla građena je “Ćuprija”, a njenu spoljašnost krasi paprat “Vilina Vlas”, po kojoj je banja dobila ime.
Tokom gradnje Sokolovićeve ćuprije 1571. god. i vađenjem sige, kojom je most građen,
otkrivena je topla mineralna voda na čijem mjestu su podignuta dva termalna kupatila (hamami), koja su tada bili jedini banjski objekti, i do danas zadržala svoj prvobitni izgled i karakteristike. To su donja Kadijina banja i gornja Sokolovićeva banja, što govori o tome da su se vode Viline Vlasi koristile u lječilišne svrhe više od 400 godina.

